#Lokalni21

Republika Hrvatska je odradila redovne lokalne izbore, četvrte po redu na kojima se izravno biraju župani, gradonačelnici i načelnici. Iako imamo 577 jedinica lokalne uprave i samouprave, fokus medija je na njih nekoliko, 10tak velikih gradova i županije u kojima se, moguće, dogodi izborna smjena vlasti. Ostali prođu ispod radara, bez pretjeranog interesa medija pa tako i šire javnosti. Uz nekoliko iznenađenja, nastavljena je dominacija HDZ-a (uzeli su 15 od 20 županija + Grad Zagreb (županija). Čak u 44 općine i 4 grada HDZ je pobijedio bez izbora, jer nije bilo konkurencije.) i ponovno je na izbore izašlo strašno malo birača. Biračko je pravo konzumiralo manje od 48% registriranih birača. I to je ono što treba zabrinuti sve političke aktere. Na izbore koji imaju najveći utjecaj na svakodnevne živote građana, odaziva nam se manje od polovice birača.

Boris Miletić

A da je svaki glas važan, najbolje govore rezultati u Istarskoj županiji. Tamo su izbore odlučila 54 glasa. Šef IDS-a Boris Miletić, dojučerašnji gradonačelnik Pule, trčao je na mjesto župana. IDS je nedodirljiv u Istri od osamostaljenja Hrvatske. Ili je barem tako bilo do nedjelje kada je izgubio najveći grad Pulu, a Miletić je pobijedio izazivača iz SDP-a, Danijela Ferića, za samo 54 glasa. Na ukupno palih preko 50 tisuća glasova. Od toga je nevažećih bilo preko 2000 listića. Moguće da ćemo imati ponovno prebrojavanje glasova, ali kako god završilo, siguran sam da ekipi u IDS-u nije svejedno.

Vjerujem da nije svejedno ni ekipi u SDP-u (mojoj ekipi). Iako su obranjene neke utvrde i osvojene neke nove, stvara se dojam da je SDP u slobodnom padu. Na putu prema nestajanju. Situacija nije baš tako dramatična, ali bi #Lokalni21 trebali biti posljednje upozorenje da etabliranoj socijal-demokraciji prijeti rasap ako ne povuče radikalne poteze i ne promijeni način funkcioniranja. Što sve treba napraviti je tema za neki drugi post, ali ono što veseli da do sljedećih redovnih izbora imamo 3 godine. Prilična je to količina vremena da se stanje popravi ili da završimo kao Demokratska stranka (DS), pokoj joj duši.

Politika je igra interesa. I tko tvrdi suprotno, ili se samoobmanjuje ili namjerno laže. Interesi i odnosi među zainteresiranim stranama su ono što, u konačnici, dovodi do prevage jedne političke opcije nad drugom. A interesi mogu biti razni, od financijskih do straha od bliže rodbine. U većini slučajeva proklamirani interesi su: sređivanje stanja u… (ovdje možete ubaciti bilo što iz sfere politike, društva i gospodarstva), borba protiv korupcije, pokretanje zajednice prema naprijed, osiguravanje jednakih šansi, izgradnja infrastrukture, zelena/cirkularna ekonomija, održivi razvoj, zaštita nacionalnih interesa… I u većini, proklamirani interesi nemaju baš nikakve veze sa stvarnim interesima političkih aktera.

Tomašević

Oni su, u biti, neka vrsta smokvinog lista kojim se pokriva temeljno nerazumijevanje igre koja se zove izbori i to u pluralnim demokracijama. Na izborima se, na jednoj razini, suočavaju ideološki različite opcije (možemo ih nazvati (ne)prijateljima), a na drugoj razini, ideološki slične i bliske opcije (možemo ih nazvati protivnicima) koji traže pozicije na političkoj pozornici. (Ne)prijatelji se gledaju preko političke razdjelnice nazvane „politički centar“, ali prava bitka se vodi među protivnicima. Onima koji su si politički slični i/ili bliski.

I tako dolazimo do stranke čiji je ljudi zovu platformom „Možemo“. Nije lako i jednostavno objasniti međusobne odnose aktera unutar te priče jer je tu više stranaka/platformi kojima se preklapa članstvo, a onda su tu još i koalicijski partneri… Sve u svemu, Tomislav Tomašević je poster boy kojega su gurnuli kao predvodnika, kako sami za sebe kažu, „zelene ljevice“. Nakon više od desetljeća aktivističke borbe protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i sustavne kritike SDP-a kao najjače lijeve stranke (oni tvrde da SDP nije lijeva stranka) odnijeli su pobjedu na izborima za Grad Zagreb. Tomašević je novi gradonačelnik, a Možemo & co imaju 23 od 47/48 vijećnika u skupštini.

Uz teško mjerljivu podršku medija i podizanje očekivanja, Tomašević i ekipa su došli u priliku pokazati mogu li se nositi sa izazovima relapolitike te upravljanja sustavom kao što je glavni grad neke zemlje. Uzlet prema pobjedi je „podržao“ i protukandidat Miroslav Škoro, „maneken“ ultradesnog Domovinskog pokreta. Iako su ovo treći izbori koje je Škoro skoro dobio, pokazao je da je HDZ, ustvari, umjerena stranka desnog centra. A taj i takav Škoro i ekipa, koji su javni prostor emitirali ogromnu količinu „crnila i smeća“, u Zagrebu su osvojili preko 100 K glasova. I usput daleko iza sebe ostavili HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba.

A HDZ k’o HDZ. Ili da parafraziram Borisa Dežulović koji je „sahranio SDP“: HDZ nam je povijesno zadana činjenica, obavezni tranzicijski program. HDZ je politička konstanta koja unatoč i usprkos svemu, imaju dominantan rezultat. Polagano radi vlastitu tranziciju prema desnom centru i uz put osvaja neke jedinice lokalne samouprave u kojima dugo nisu bili na vlasti. Tako su došli na vlast u Osijeku nakon 28 godina, osvojili Bjelovarsko-bilogorsku županiju i povratili Ličko-senjsku. Čak su i u Istri osvojili nešto općina što im se nije dogodilo od 1997. godine.

S desne strane političkog centra pojavila se nova iskra. Nešto svijetlije plava od HDZ-a, ali nastala iz njegovog krila. Fokus je, za sada, stranka Zagrebačke županije, ali polako osvaja prostor i napreduje u segmentu umjerenih konzervativaca. Ekonomski su liberalni, a politički konzervativni. Njihov najveći ulov je Samobor, grad u kojem je 12 godina na vlasti bila zeleno-crvena koalicija HSS-a i SDP-a. MOST se domogao Grada Sinja i uspio ugurati u Skupštinu Grada Zagreba. Najznačajnija antisistemska stranka, Živi zid, je gotovo u potpunosti nestala.

Dolenec

Sve u svemu, na političkoj pozornici Hrvatske događaju se pomaci i razna kretanja. U kojem će smjeru stvari otići, nije lako reći. Vidljivo je da je HDZ dobio konkurenciju i s jedne i s druge strane. A ne nedostaje ni protivnika SDP-a koji bi igrali u istom prostoru. Glavna ideologinja Možemo & co Danijela Dolenec, nova zamjenica gradonačelnika Zagreba, je još 2017. rekla da je „SDP odustao od vrijednosti kao što su društvena jednakost, proširena demokracija, ekološka održivost i rodna ravnopravnost i više ne može odgovoriti izazovima suvremene ljevice. Mi smo ta nova politička snaga.“

Hoće li „nova politička snaga“ donijeti i „pravu promjenu“ kako su najavljivali u izbornoj utrci, vidjet ćemo. Budući da su očekivanja velika, a emocije uzburkane, vremena nema puno. Posebno kada tvrdiš da si se 15 godina pripremao da postaneš Bandić nakon Bandića. Neće biti lako i jednostavno, čak i uz medijsku potporu koju uživaju. Sudeći prema sličnim pokretima iz kojih vuku inspiracije i ideje, Možemo & co čekaju burna vremena. A građani će za 4 godine, 3. nedjelje u svibnju, imati priliku za „povijesne“ izbore.