Kako je Twitter postao dio hrvatske politike

Pobjedom, kako sama za sebe kaže, lijevo-liberalne Kukuriku koalicije, koja je u kampanji veliki naglasak stavila na društvene medije, hrvatska je dobila prvu Vladu 2.0. Nakon 8 godina HDZ-a i Vlada koje su bile prilično zatvorene, kako prema medijima, tako i prema građanima, odnosno željele su što više kontrolirati kakvu sliku o njima stvaraju mediji, a time, u konačnici, kakvu poruku dobivaju građani/birači, Hrvatska je dobila Vladu koja ima Facebook fun page i Twitter account. Tu je i nezaobilazni YouTube kanal te još neki SM alati za dijeljenje sadržaja. (Zanimljivo je da nema linka tumblr.com account Vlade RH. Tamo su se administratori malo poskliznuli pa se, izgleda, više ne zalijeću s tim alatom. – op.a.)

Osim u online svijetu, Vlada RH se odlučila i na 2.0 iskorak i u offline svijet. U skladu s uobičajenom praksom offline okupljanja, prije svega, twitteraša, Vlada je organizirala #Vladaup. Nastavak je ti, možda bolje reći, nadogradnja #kukurikuup-a koji je organiziran tijekom izborne kampanje. Unatoč ili usprkos puno većim političkim igračima, na oba je okupljanja ključna figura bio pomoćnik ministra uprave Darko Parić, zadužen za eHrvatsku. Barem za ICT ekipu koja je u najvećem broju pohodila okupljanja. Njima je bilo #epicwin. No, na ovom mjestu stvari promatramo iz perspektive komunikacijskih stručnjaka i savjetnika, a ta je perspektiva, u najboljem slučaju, malo drugačija.

Na prvi, drugi, a i treći pogled bi ste mogli pomisliti, blago ekipi u .hr, njihova Vlada je baš cool jer komunicira s građanima/biračima preko društvenih medija. I stvarno bi se nekom neupućenom promatraču to takvim moglo učiniti. Ali kad se malo dublje zagrebe, zaobiđe skroz pristojan dizajn te vizualna ujednačenost i ode malo dublje u sadržaj, počinju problemi. I to ne samo zbog pogrešno ispaljenih tweetova na službenom Vladinom accountu, nego zbog nedostatka sadržaja. Iako se administratori diče omjerom odgovora na pitanja ekipe na Facebooku i Twitteru, polako se počinje javljati nezadovoljstvo jer u odgovorima ili nema sadržaja, odnosno koriste se neka opća mjesta i nemušta obrazloženja ili se, jednostavno, ignoriraju pitanja.

To je posebno uočljivo u situacijama kada različiti dužnosnici Vlade RH daju dijametralno suprotne izjave o istoj temi. Uz to, nema odgovora na pitanja koje mediji isforsiraju, nego se administracija „brani“ šutnjom. I na koncu, što je najveći problem, pokušava se „zakrpama“ pokrpati nedostatak strateškog pristupa komuniciranju Vlade RH s različitim javnostima. U toj stihiji je, na žalost, utopljena i Vladina komunikacija na društvenim medijima. (Ovdje treba napomenuti kako se, još uvijek tiho, provlače pitanja tko su account manageri na Vladinim SM kanalima, kako su odabrani, s kim se konzultiraju prije objavljivanja sadržaja ili rasprava… – op.a.)

Nije sporno i, dapače, jako mi je drago da s ponosom mogu reći kako imam Vladu 2.0. No, problem je što ne postoji sustavna komunikacijska strategije Vlade RH, nema potrebne infrastrukture (Vlada nema direktora komunikacija, a ministarstva press urede i glasnogovornike. – op.a.) i ekipa koja se upustila u taj posao, čini mi se, nije u potpunosti razumjela izazove koje nosi, opseg i uključenost koju zahtjeva te usvojila znanja koja su potrebna za njegovo uspješno i kvalitetno obavljanje. Institucija u čije ime govore/tweetaju/postaju nebi smjela imati ekipu koja se uči, prije svega na vlastitim greškama, i u hodu usvaja znanja koja su trebali imati prije nego što su se ulogirali na Vladine accounte. (Tako im se nebi dogodilo da Vjesnik gase preko Twittera i da generiraju ovakve naslove: Vjesnikovci došli pred Sabor: ‘Ugasili su nas preko Twittera’. – op.a.)

E da, u cijeloj priči i komunikacijskoj zbrci, svijetli primjer je Marija Lugarić, zamjenica ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Etablirana blogerica i twiterašica, Marija se prije neki dan, frustrirana inertnošću sustava koji je došla pokrenuti, ispuhala na twitteru. Za manje od sat vremena postala je zvijezda naslovnica većine .hr portala. A njena se „slava“ prelila i u offline medije. Bilo je nekih koji su nešto jarmali i prigovarali zbog njenog tweeta, ali je sve u svemu priča vrlo brzo zatvorena, Marija je skupila hrpu novih followera, a Twitter je dobio besplatnu reklamu i na velika vrata ušao u visoku .hr politiku.