Menjajmo ponašanje
Kao neko ko obožava modu i pripada generaciji Z (zed) tema Brze mode mi je itekako zanimljiva. Svi mi smo svesni promene kulture kupovine, koja je od butika prešla do društvenih mreža. Danas je kupovina odeće masovna, brzo promenljiva i nažalost slabo održiva. Ali je jeftina. Danas možemo naći npr. haljinu koja je proizvedena u jednoj zemlji sa materijalom koji dolazi iz druge i dugmićima koji dolaze iz treće države. Komadi odeće prođu pola sveta pre nego što dospeju u naše ruke, a i dalje koštaju manje od jedne vozne karte. Odgovor na pitanje kako je to moguće dobila sam tako što sam pisala rad za ispit iz Ekološkog prava na Pravnom fakultetu “Pravno regulisanje tekstilnog otpada u međunarodnom pravu: uticaj industrije brze mode na životnu sredinu”. Prilikom pisanja otkrila sam mnogo zanimljivih podataka koji su me dodatno učvrstili u stavu da moramo da širimo svest o lošim uticajima brze mode kao i da menjamo naše kupoholičarsko ponašanje i da sistemski uredimo reciklažu tekstila.
Brza moda predstavlja jedan od najizraženijih izazova savremenog prava životne sredine. Ona pokazuje kako ekonomski modeli koji ignorišu principe održivosti proizvode sistemske ekološke i socijalne posledice. Međunarodna zajednica, pre svega kroz UN i EU, postepeno gradi normativni okvir za prelazak sa linearnog na cirkularni model proizvodnje i potrošnje tekstila.
Srbija, kao zemlja kandidat za članstvo u EU, ima priliku i obavezu da ovaj proces iskoristi za unapređenje sopstvenog sistema upravljanja otpadom. To podrazumeva uspostavljanje efikasne infrastrukture, ekonomskih instrumenata i regulatornog okvira koji će podstaći održivu proizvodnju i potrošnju.
Održivost tekstilne industrije nije samo tehničko, već i etičko pitanje. Ona podrazumeva pravo budućih generacija na čistu vodu, zdravu zemlju i čist vazduh, ali i dužnost sadašnje generacije da preuzme odgovornost za način na koji proizvodi, kupuje i baca. Upravo u tome leži smisao i zadatak savremenog ekološkog prava.
Celokupan blogpost možete špročitati OVDE
Milica Đajić
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu
Komentari