BiH, sekularna država – malo sutra

Teško je pisati publici, koja možda i ne poznaje tematiku, koju želim predstaviti. Za sve vas, koji evo čitate ovaj tekst, želim da kažem, da sam Bosanka i Hercegovka, što me odmah valjda, klasira u one „ostale“. Ne dopuštam da me dijele na one ili ove, ovakve ili onakve. Ne želim da mi ratna dešavanja kroje život, niti biraju prijatelje… Posjetivši Beograd, zaljubila sam se u njega i tako rekla svojim prijateljima, onako šaljivo: „Moraš ga, bre voleti“…

Sarajevo, ako ne i više, ono ima dušu, nameće ti da ga voliš i da mu se diviš… Do jučer, vjerovala sam, kako je BiH, pa tako i Sarajevo, grad tolerancije, sekularizma i prihvatanja drugačijeg.

U maju, kantonalni ministar za obrazovanje i nauku Emir Suljagić, donosi odluku o izuzimanju vjeronauke iz prosjeka ocjena u sarajevskim školama, i tako ruši moja uvjerenja. Ne on, ali drugi da, od vjerskih institucija, do mnogih političkih aktera u Sarajevu.

Hrabro, odlučno, krenuo je ministar u borbu, sam protiv svih, ratni izvještač, bivši novinar i urednik, doktor politologije, ostao je sam… Ne moram napominjati, ali neka se nađe, bio je svjedok dešavanjima u Srebrenici, izgubio stub porodice i bio bi po mnogima idealan samo da nije dirao, tamo gdje niko do sada nije smio, htio ni želio. U osinjak, zvani diskriminacija u sarajevskim školama.

Podsjećanja radi, vjeronauka nije obavezni predmet, ali ona djeca koja su je pohađala bila su u povlaštenom statusu u odnosu na drugu djecu, pri upisu na viši nivo školovanja ili jednostavno pri „ganjanju“ prosjeka prolaznosti. Recimo, neka dijete ima prosjek ocjena 4,4, ako vjeroučitelj da 5, onda je i prolaz odličan. A gdje je pravda, socijaldemokratija, borba protiv diskriminacije???

Mnoga pitanja su nametnuta nakon ovog poteza resornog ministra?

I digla se hajka… Prozvan je bezbožnikom, islamofobom, mrziteljom, diralo mu se u najsvetije, u oca, koji dade život za moj, naš neki bolji život… Život gdje se nećemo mrziti jer smo drugačiji, nego to koristiti kao prednosti, gdje je granica samo iscrtana linija na karti, a ne nešto što nas zauvijek i u svakom pogledu treba razdvajati…

Ministar Suljagić je tako, odlukom o izuzimanju prešao granice koje su postavili ljudi kojima je tako odgovaralo, probudio sile nacionalizma i digao državu na noge.

Posebnu kivnju, probudio je kod reis-ul-uleme ef. Cerića, poglavara Islamske zajednice u BiH. Taj čovjek, koji treba da širi ljepotu svoje vjere, gradi pomirenje i poziva na lijepe stvari, radi sve, samo ne to… Svoju funkciju više shvata kao političku, a ne vjersku i tako, u svom govoru, priziva Srebrenicu u Sarajevu, najavljuje „sarajevsko ljeto“, aludirajući na egipatsko…

I tada, ministar Suljagić pokazuje da je bolji i veći čovjek, od samog reisa. Suzdržao se od bilo kakvih istupa, pokazao da pametniji uvijek šuti. Reis je još mnogo pričao, pozivao, bunio se…

U Sarajevu je tih dana padala već sumorna kiša, pa nije prošlo mnogo vremena kad se u centru Sarajeva moglo pročitati: „Reise požuri s tim ljetom, ubi nas ova kiša“…  Ali i ti ljudi, su bili u manjini. Puno njih nije ni razumjelo šta Ministar zapravo želi uraditi, koliko je to ispravna odluka i koliko mnoga djeca pate zbog sadašnjeg stanja… Mnogi su mislili da ministar ukida vjeronauku, izbacuje je i samo zbog svoje neinformisanosti, stavili čovjeka na medijski i svaki drugi tip linča.

Predsjednicu Helsinškog komiteta, Veru Jovanović, koja je podržavala poteze Emira Suljagića, nazivali su „ispostavom Beograda“, koja nije tu da misli dobro ni BiH, ni toj djeci… Samo se onda pitam, čija sam ja ispostava?

OSCE je već prije nekoliko godina resornom ministarstvu ukazivao na ovaj problem, ali niko nije pokazao interes za njegovo rješenje, niko nije smio da se suprotstavi velikom političaru Ceriću i niko nije smio dirati tamo gdje mu se nije reklo.

Sve što se htjelo ovim potezom je zaustaviti diskriminaciju, pokazati toleranciju i uspostaviti jednakost, ako ništa, onda uvođenjem alternativnog predmeta, za djecu koja ne pohađaju časove vjeronauke… Pali smo na tom ispitu, svi kolektivno. Imamo tako malo sluha za druge, bolje reći, pokazali smo da kada želite nešto drugačije, onda ste izdajnik, mrzitelj i rušitelj…

Iz budžeta se svake godine izdvaja 2,3 miliona KM za nastavu vjeronauke. Ne plaća to ni jedna vjerska zajednica, nego ja, moji roditelji, moja sestra, moja najbolja prijateljica, njeni roditelji i svi poreski obveznici u BiH… I niko nas ništa ne pita!

Ako mene pitate, vjeronauci nije mjesto u školama, vjerski objekti itekako imaju bolje uslove za takav vid nastave, a i „zjape“ prazni… Vlast je ustuknula pred vjerskim zajednicama, dopustila vjerskom službeniku da utiče na političke odluke.

Stiglo je ljeto, drugačije nego ga je najavljivao Reis, sa vjeronaukom u đačkim knjižicama i vjerovatno nekim poboljšanim prosjekom. Ostalima, ostaje nada, da će jednog dana, možda pričati o svim religijama, etici, kulturi, običajima, ostaje im nada da će biti ravnopravni, jednaki, u korak sa svima.

Ministru Suljagiću, kao i meni, ostaje da se nadamo da će jedan dan, ovo zaista biti sekularna država, da vjerske zajednice neće moći da utječu na bilo koju političku odluku i da će vjerski službenici širiti ljubav, mir, vjeru kao takvu, a ne političku i da će doći sarajevsko ljeto kada će sva djeca iz škole izaći sa jednakim brojem upisanih ocjena.

Do tada, ako vam neko kaže da je BiH sekularna država, slobodno mu recite : „MALO SUTRA“.