Pucanj u Zvornik je pucanj i u mene

Danas je Dan žalosti u BiH.

Nakon sto je 27. aprila Nerdin Ibrić u terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku ubio policajca Dragana Đurića i ranio dvojicu Željka Gajića i Stevu Milovanovića, da bi u razmjeni vatre izgubio i svoj život.

Ovo nije prvi puta da je u BiH izvršen teroristički napad. Prije pet godina izvršen je i teoristički napad u Bugojnu u kojem je život izgubio policajac Tarik Ljubuškić, dok je šestero njegovih kolega povrijeđeno. Prije četiri godine izvršen je i teoristički napad na ambasadu SAD-a u BiH, u kojem srećom niko nije platio životom.

Šta je zajedničko za ova četiri napada? Svi koji su počinili ovaj čin bili su muslimani, napadači u Zvorniku i na ambasadu bili su i pripadnici selefijskog, odnosno vehabijskog pokreta u BiH. Ako su se napadači zvali Nerdin, Mevlid i Haris, ko nam daje za pravo da generalizujemo stvari?!

Ako su oni muslimani, zašto markirana moram biti i ja, Lamija Terzimehić, Bosanka i Hercegovka, muslimanka? Zašto mnogi ove napade koriste u dnevnopolitičke svrhe, prijeteći ovim ili onim i kako je ovo pucanj u sve ljude iz neke druge nacionalne strukture.

I sama Islamska zajednica se ogradila od ovih ljudi i ovog čina u Zvorniku ili bilo kojeg dugo. Oglasili su se riječima: „Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje kriminalni zločinački čin napada na Policijsku stanicu u Zvorniku, ubistvo i ranjavanje policajaca i izražava puno suosjećanje sa porodicama žrtava ovog napada u njihovoj boli i žalosti.
Ovaj brutalni napad na institucije države, također obavezuje da se još odlučnije rasvjetljavaju uzroci ovakvih postupaka, liječe duboke ratne traume, otklanjaju uzroci diskriminacije i beznađa, nezaposlenosti i marginalizacije posebno povratničkih zajednica.“

Niko od nas nema pravo na generaliziranje stvari, stvaranje panike i ratnohuškačkog dijaloga.

Doduše, BiH je idealan tlo za to. Nakon nemilih događaja iz perioda ’92.-’95. ni danas pojedini političari ne prestaju potencirati na MI, VI i ONI. Naravno ONI su uvijek najgori, spremni na rat i na podjele među narodom BiH.

Pucanj u Zvornik je pucanj i u mene i svakog građanina BiH. 27. aprila je to bila policijska stanica u Zvorniku, sutra može biti i trgovački centar u Sarajevu, kada živote mogu izgubiti i OVI i ONI.

I u Zvorniku je moglo biti tako. Nakon ratnih dešavanja, koja u tom gradu pamte zločine i najgore uspomene na taj period, povratnici su se vratili. Mogao je u toj policijskoj stanici biti i povratnik muslimanske vjeroispovijesti, Bošnjak… Mada to sada nije ni bitno. Policajac je platio životom, druga dva leže u bolnici, napadač je mrtav, ali ovo nije gotovo?! Mora se detaljno istražiti i provjeriti svako ko se dovodi u vezu sa ovim, prijašnjim ili budućim napadima. Terorizam je svugdje u svijetu prisutan, samo je sada pitanje kako će BiH odgovoriti ovom teškom zadatku.

Ja rodom dolazim iz grada Maglaja u Bosni i Hercegovini, smještenog na obalama rijele Bosne i nadasve poznatog po gigantu, fabrici celuloze i papira Natronci, rukometu, piscu prvog romana Edhemu Mulabdiću itd, itd. Ali Maglaj je poznat i po Bočinji. Malom selu u koji su se naselili i pripadnici vehabijskog pokreta.

I sama sam ne tako davno imala par neprijatnih situacija s pomenutim. Od toga da sam pozivana na neka druženja (da me prosvijetle, jer ja nisam baš tako dobra muslimanka). Šta rade na tim prosvjetljivanjima ne znam, ali priče koje su kružile nikada nisu bile lijepe.

Ovaj napad u Zvorniku je teorizam koji muči i mene, i moju Anu iz Istočnog Sarajeva i Marija iz Mostara. Terorizam se može dogoditi svugdje i uvijek. Ali mu se treba objaviti borba i istrajati do kraja.

Ne treba na osjetljivom području BiH dizati tenzije, već smo dovoljno svi podijeljeni da nam više ne treba. Borbu protiv terorizma možemo samo zajedno izvesti do kraja. I mi i političari i institucije.

Mile, Bakir, Dragan, Denis, Fadil, Željka zajedno sa entitetskim MUP-ovima, SIPOM, OSA-om, tužilaštvom i svima nama zajedno mogu protiv ovoga.

Ako se bilo ko izdvoji borba će biti uzaludna i sutra ćemo opet šetati u strahu.