Pešter između suše i opstanka
Na Pešterskoj visoravni, poznatoj po dugim i oštrim zimama, poslednjih godina sve veći problem predstavljaju leta. Klimatske promene, visoke temperature, nedostatak padavina i presušivanje izvora otežavaju život stanovnicima ovog kraja, posebno onima koji se bave stočarstvom. Za mnoge od njih, umesto ranijih pitanja o tome koliko će mleka i sira proizvesti, danas su mnogo važnija ona kako će obezbediti dovoljno vode i hrane za stoku od koje žive i koliko će ih to koštati.
Prateći godinama, kao novinarka, situaciju u ovom delu Srbije, primećujem da se sagovornici menjaju, a da problemi o kojima govore postaju sve ozbiljniji. Tako sam pre nekoliko godina upoznala stočara Nedžiba Sejdovića iz pešterskog sela Raškoviće, koji je svakodnevno traktorom odlazio u 10 kilometara udaljeno selo Draževiće, kako bi dopremio oko 2.500 litara vode.
Imao je dvadesetak krava, nešto junadi i isto toliko ovaca, a vreme koje je trebalo da provede na livadi, pripremajući stočnu hranu, trošio je na potragu za vodom.
“Stoka je žedna, hoće da ugine. Mada je u ovom trenutku važnije da mi ljudi preživimo. Veoma je teško, dođe mi da sve ovo ostavimo i odemo odavde“, pričao mi je Sejdović u leto 2022. godine.
Četiri godine kasnije, slične priče i dalje stižu sa Pešteri. Posledice klimatskih promena i suše sve ozbiljnije utiču na troškove proizvodnje i budućnost poljoprivrednih gazdinstava.
Leta sve toplija, vode sve manje
Pešterska visoravan, koja se prostire na području Sjenice, Tutina i Novog Pazara, tradicionalno je poznata po prostranim pašnjacima i stočarstvu. Njena nadmorska visina od 900 do 1.200 metara i specifični klimatski uslovi dugo su je činili jednim od najhladnijih naseljenih područja u Srbiji.
Međutim, podaci Meteorološke stanice u Sjenici pokazuju da se i ovaj kraj suočava sa porastom temperatura. U periodu od 1960. do 1990. godine Sjenica je prosečno imala dva do tri tropska dana godišnje, dok ih je u narednom tridesetogodišnjem periodu, od 1990. do 2020. godine, bilo sedam do osam. U pojedinim godinama 21. veka zabeleženo ih je čak 20. Reč je o značajnoj promeni za kraj koji je zbog niskih zimskih temperatura dobio nadimak “srbijanski Sibir“.
Ipak, visoke temperature samo su deo problema. Za poljoprivrednike su naročito teški duži periodi bez padavina, kada se smanjuje dostupnost vode, isušuju pašnjaci i otežava priprema hrane za stoku. Opština Sjenica je poslednjih godina gotovo tokom svakog leta proglašavala vanrednu situaciju zbog suše i problema u vodosnabdevanju stanovništva i napajanju stoke.
Početkom septembra ove godine od 101 seoskog naselja na teritoriji sjeničke opštine čak 26 njih nije imalo vodu. Najugroženija su bila pešterska sela, među kojima Ugao, Doliće, Bare, Crvsko, Karajukića Bunari, Buđevo i Rasno, a voda je dopremana cisternama komunalnog preduzeća, Vojske Srbije i uz pomoć iz Užica. U pojedinim selima bunari su već bili presušili, dok je dopremanje vode dodatno otežavala udaljenost naselja, od kojih su neka i 40 kilometara od Sjenice.
Ponavljanje vanrednih situacija pokazuje koliko su posledice sušnih perioda ozbiljne, ali i koliko je problem vodosnabdevanja na Pešteri dugotrajan. Kada se isti prizori ponavljaju iz leta u leto, teško je više govoriti o iznenadnoj nepogodi. Suša jeste prirodna pojava, ali način na koji se sa njenim posledicama suočavamo govori i o našoj spremnosti da zaštitimo ljude koji žive od poljoprivrede.
Sve manje sena, sve skuplji opstanak
Koliko suša može da ugrozi jedno poljoprivredno gazdinstvo najbolje pokazuje priča poljoprivrednika Muamera Dacića iz pešterskog sela Bioce, koji uzgaja oko 550 ovaca. On mi je rekao da su poslednje tri godine bile izuzetno teške i da je zbog nedostatka padavina proizvodnja sena na njegovom gazdinstvu smanjena za više od polovine. Zbog toga je ove godine morao da izdvoji čak 21.000 evra za nabavku dodatne stočne hrane, koju je dopremao i iz drugih krajeva Srbije.
“Iz Valjeva, koje je udaljeno oko 250 kilometara, dovezao sam oko 400 tovara sena. Ove godine sam mogao da izdvojim 21.000 evra, ali sledeće možda neću moći. Možda ću imati 10.000, ali ne i 20.000 evra. Ako se ovako nastavi, moraću da smanjim broj ovaca“, upozorava Dacić.
Za nekoga je taj iznos samo podatak, ali za stočara koji živi od svog rada, to je novac koji mora da uloži da bi sačuvao ono što već ima, bez garancije da će naredna godina biti bolja. Njegovo iskustvo pokazuje da se posledice suše ne završavaju presušivanjem izvora i nestašicom vode. One se prenose na čitavu proizvodnju, od količine pripremljene stočne hrane do broja životinja koje domaćinstvo može da izdržava.
Dacić kaže da je zbog nepovoljnih vremenskih uslova smanjio i površine pod žitaricama, među kojima su pšenica, ječam, raž i ovas. Objašnjava da biljke zbog nedostatka vlage često ne uspevaju da formiraju kvalitetan klas i daju očekivani prinos, pa ih poljoprivrednici kose dok su još zelene i koriste za ishranu stoke.
Posebno zabrinjava njegov podatak da se domaćinstvo već tri godine ne bavi proizvodnjom sira, kojom se ranije bavilo, jer kada nastupi suša i pašnjaci počnu da se suše, smanjuje se i količina mleka koju ovce daju.
“Sjenička ovca može da daje oko 330 grama mleka dnevno, ali kada nastupi suša, za samo sedam dana ta količina padne na 120 do 130 grama. Onda više nema dovoljno mleka za proizvodnju sira“, objasnio mi je Dacić.
Kaže da su i zime poslednjih godina znatno blaže, sa manje snega, što se, prema iskustvu stočara, odražava na vegetaciju.
“Prošle zime imali smo možda petnaestak dana sa snegom. Kod nas se kaže da bez velikog snega nema ni trave“, kaže on.
Dacić primećuje i pojavu toplih vetrova koji dodatno isušuju travu, zbog čega je vreme za košenje i pripremu sena sve kraće. “Pešter je na ivici propasti“, ocenjuje ovaj stočar, upozoravajući da će, ukoliko se suše nastave, biti prinuđen da smanjuje svoje stado.
Njegova zabrinutost nije usamljena. I stočari susednih sela upozoravaju da zbog nedostatka paše poljoprivrednici moraju dodatno da hrane krupnu stoku. Za domaćinstva koja tradicionalno žive isključivo od stočarstva na Pešteri to znači nove troškove, ali i sve manje sigurnosti da će prihod od prodaje stoke, mleka i sira biti dovoljan da pokrije ulaganja.
Nije problem samo koliko kiše padne, već i kada
Poljoprivredna proizvodnja u sjeničkom kraju uglavnom se zasniva na uzgoju žita, krmnog bilja i kombinacija trava, dok su u novopazarskom kraju zastupljene i žitarice, povrće, voće i kukuruz. U tutinskom kraju je oskudna proizvodnja krmnog bilja i sejanih trava, dok je sve ostalo minorno.
Savetodavac u Poljoprivrednoj stručnoj službi Novog Pazara Smail Ejupović smatra da klimatske promene već ozbiljno utiču na poljoprivrednu proizvodnju u ovom delu Srbije. On kaže da problem nisu samo visoke temperature i nedostatak padavina, već i njihov sve nepovoljniji raspored tokom godine.
“Nije mali problem što nema padavina, ali je još veći što je njihov raspored potpuno poremećen. Duži vremenski period nema kiše, a onda padne ogromna količina koja može da izazove poplave. Kada takva kiša padne na suvo zemljište, voda otiče kao preko betona, jer zemlja ne može da je upije“, objašnjava Ejupović.
Poljoprivrednicima u sjeničkom kraju savetuje da se više opredeljuju za ozimu, odnosno jesenju setvu žitarica, jer takve kulture mogu bolje da iskoriste vlagu iz zemljišta tokom vegetacije. Pojašnjava da se posledice suše mogu ublažiti odgovarajućim agrotehničkim merama, među kojima su pravilna upotreba stajnjaka, obrada zemljišta i očuvanje vlage.
Slična upozorenja dolaze i od drugih stručnjaka iz zemlje koji ističu da nedostatak padavina negativno utiče na kvalitet i visinu prinosa, posebno kod kultura koje rastu tokom leta, ali i da nijedna agrotehnička mera ne može u potpunosti nadoknaditi nedostatak vode.
Za Pešter, gde je stočarstvo važan deo lokalne poljoprivrede, to otvara pitanje kako u budućnosti obezbediti dovoljno hrane i vode za životinje, ali i očuvati proizvodnju od koje zavise seoske porodice.
Mlađi poljoprivrednici spremniji na promene
Dok se o klimatskim promenama sve češće govori na konferencijama, stručnim skupovima i u strateškim dokumentima, važno je i koliko saveti o prilagođavanju novim uslovima stižu do poljoprivrednika u udaljenim selima. Ejupović kaže da Poljoprivredna stručna služba Novog Pazara organizuje predavanja i edukacije o različitim temama, uključujući klimatske promene i savremene načine obrade zemljišta.
Navodi da je prošle godine održao predavanje o klimatskim promenama i regenerativnoj poljoprivredi, uključujući metode proizvodnje sa smanjenom obradom zemljišta. Prema njegovom iskustvu, mlađi poljoprivrednici spremniji su da prihvate stručne savete, nove tehnologije i drugačije načine proizvodnje, dok se stariji uglavnom teže odriču tradicionalnih metoda rada.
“Imamo poljoprivrednike mlađe generacije koji koriste i veštačku inteligenciju i moje savete i oni se dobro snalaze. Neki mladi ljudi koji su se vratili iz Nemačke veoma ozbiljno su pristupili poljoprivredi. Radimo analize zemljišta, mere popravke i preporuke za upotrebu odgovarajućih đubriva“, navodi Ejupović.
Njegovu priču potvrđuje i Muamer Dacić, koji kaže da predstavnici savetodavne službe redovno obilaze njegovo gazdinstvo i daju preporuke o proizvodnji, ali priznaje da nije učestvovao na posebnim obukama o prilagođavanju klimatskim promenama. Razlika između dostupnosti stručnih saveta i mogućnosti da se oni primene posebno dolazi do izražaja u sredinama u kojima je osnovni problem nedostatak vode.
Jer, koliko god poljoprivrednik promenio način setve, obrade zemljišta ili ishrane stoke, bez pouzdanog snabdevanja vodom teško može dugoročno da planira proizvodnju.
Može li Pešter da se prilagodi?
Iskustva prethodnih godina pokazuju da se pešterski stočari suočavaju sa problemima koji prevazilaze pojedinačna gazdinstva. Nedostatak vode, slabiji prinosi stočne hrane, povećani troškovi proizvodnje i neizvesnost oko naredne sezone mogu dugoročno da utiču na opstanak stočarstva u ovom kraju.
Klimatske promene nisu jedini uzrok tih teškoća, ali ih čine složenijim, posebno tamo gde osnovni infrastrukturni problemi još nisu rešeni.
Zbog toga prilagođavanje novim klimatskim uslovima podrazumeva i pouzdano vodosnabdevanje, stručnu podršku, ulaganja u proizvodnju i mere koje će domaćinstvima omogućiti da lakše prebrode sušne godine.
Pešter je generacijama bila prepoznatljiva po stočarstvu, prostranim pašnjacima i ljudima koji su naučili da žive sa surovim zimama. Danas su suočeni sa drugačijim izazovom, kako sačuvati proizvodnju i ostati na svojim imanjima u uslovima sve toplijih i sušnijih leta.
Smatram da kada stočar sa 550 ovaca počne da razmišlja o smanjenju stada, ne zato što želi manje da radi, već zato što više nije siguran da će moći da obezbedi dovoljno hrane i vode, onda pitanje klimatskih promena postaje pitanje opstanka jednog gazdinstva, a možda i budućnosti čitavog kraja.
Amela Bajrović, glavna i odgovorna urednica portala Freemedia.rs iz Novog Pazara
Ovaj blog post je nastao kao aktivnost u okviru projekta Zelena veza koji Centar modernih veština sprovodi u okviru EKO-SISTEM programa podrške, koji realizuju Mladi istraživači Srbije uz podršku Švedske.





Komentari