Kruha preko pogače

Prije nekoliko dana, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku kojom je neustavnima proglasio izmjene Ustavnoga zakona o manjinama iz lipnja/juna prošle godine. Bio je to težak udarac, prije svega, Miloradu Pupovcu i SDSS-u, ali u Furiju Radinu, dugogodišnjem saborskom zastupniku talijanske nacionalne manjine.

No, krenimo od početka. Prilikom posljednjih izmjena, kako bi se Hrvatskoj osigurao što lakši ulazak u Europsku uniju, nacionalne su manjine uspjele ugurati nešto svojih zahtjeva u političku igru oko Ustava. S jedne strane, nakon događanja s početka 1990.tih, sve relevantne političke stranke u Hrvatskoj su osjetljive na manjine, prije svega Srbe. S druge strane, budući da je za izmjene Ustava potrebna dvotrećinska većina, a Vlada Jadranke Kosor je i tako dobrano oslonjena na zastupnike nacionalnih manjina kojih je 8-ero u Saboru, i njih se pitalo što žele.

Predstavnici nacija kojih je manje od 1.5% u stanovništvu RH, tražili su pozitivnu diskriminaciju, odnosno pravo da pripadnici nacionalnih manjina glasaju za kandidate s općih lista, ali i za posebne liste na kojima su kandidati njihove nacionalnosti. To bi, konkretno, značilo da se pripadnici nacionalnih manjina ne moraju na biračkom mjestu odlučivati hoće li glasati na općim ili manjinskim izborima. Osim toga, predstavnici srpske nacionalne manjine, koju u drugom mandatu u Saboru zastupa SDSS, de facto, predvođen Miloradom Pupovcem, tražio je da se izbor predstavnika manjina kojih je više od 1.5% regulira takozvanim premijskim sustavom. Em bi sva tri zajamčena mandata pripala stranci koja osvoji najviše glasova Srba u Hrvatskoj, em bi srpska nacionalna manjina moglo nominirati stranačke liste na općim, izbornim listama, tako da bi, iako su Ustavom definirana i zajamčena 3 zastupnika srpske nacionalne manjine, na koncu mogli imati 4 zastupnika. U ovom trenutku, to je definitivno SDSS, stranka s kojom je naš bivši premijer Ivo Sanader, sada u istražnom zatvoru, jako dobro surađivao.

Socijaldemokratska partija Hrvatske tijekom rasprave o izmjenama Ustava vrlo je oštro kritizirala zahtjeve manjinaca. Gledano s pozicije socijaldemokrata, sporan je sam koncept manjinskih zastupnika koji se biraju u posebnim izbornim jedinicama. U skladu s konceptom jednakosti, političke stranke bi trebale zastupati interese svih građana Hrvatske, neovisno o njihovoj nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. U skladu s tim, u konkretnom pitanju nacionalnih manjina, presudna bi bila pripadnost pojedinoj političkoj, a ne nacionalnoj grupaciji. Pojednostavljeno, predstavnika srpske ili talijanske manjine trebalo bi biti i u SDP-u i u HDZ-u. Unatoč tome, u SDP-u se nisu previše bunili zbog dvostrukog prava glasa, svjesni osjetljivosti teme nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a i radi čistog pragmatizma jer sva istraživanja pokazuju da u slučaju pozitivne diskriminacije, manjinci u značajnom postotku glasaju za stranke lijeve strane političke lepeze. SDP-u je bio problem premijski sustav podređen, kako stoje stvari, željama i zahtjevima SDSS-a i Milorada Pupovca.

Ovdje treba napomenuti da je postojao i dodatni razlog zbog kojega postoji, možda će zvučati pretjerano, zla krv između SDSS-a i SDP-a, odnosno Pupovca i Zorana Milanovića. Kuloari kažu da je kod posljednjeg glasovanja o povjerenju premijerki Jadranki Kosor, Pupovac obećao Milanoviću da neće podržati Vladu. No, kad je glasovanje došlo na red, Pupovac nije održao obećanje. A Milanović ne oprašta lako ako ga netko izigra i zamjeri mu se.

A da bi se priča dodatno zapetljala, u igru se uključio Srpski demokratski forum, kojem je na čelu Veljko Džakula. Njemu je sporan dio da sva tri mandata odnosi stranka koja osvoji najviše glasova, a ne da se, što bi bilo logično i pravedno, dijele u s kladu s omjerima osvojenih glasova. Iako do medija ne dopiru previranja unutar srpske zajednice u Hrvatskoj, očito je da postoji latentni sukob između SDSS-a i SDF-a. Budući da u javnosti nema previše detalja, osim kada se u medije probije problem oko alociranja i trošenja sredstava namijenjenih manjinskim zajednicama, za pretpostaviti je da korijen sukoba leži u nadmetanju za prevlast u pravu zastupanja srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Imajući to na umu, uopće ne začuđuje da je upravo SDF, uz organizaciju civilnog društva GONG, koja se bavi nadzorom izbornog zakonodavstva i provedbom izbora (nešto kao CESID – op.a.), podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti izmjena kojima se regulira izbor manjinskih zastupnika u Hrvatski sabor.

Zbog problema u odnosima među političkim opcijama srpske nacionalne manjine, problem je eskaliran na razinu ustavnog odnosa Hrvatske prema manjinama, a de facto se radi o političkoj borbi između dominantnog SDSS-a, koji si je htio zajamčiti 3 mandata u Saboru, i SDF-a koji traži svoje mjesto na političkoj pozornici. Pluralizam stavova i pogleda, time i političkih opcija, jedan je od sastavnih elemenata moderne demokracije. Ali treba voditi računa da se zbog jednog ili dva sočna odreska, ne mora ubiti krava ili cijelo stado.

No, tko gubi, ima se pravo ljutiti, ali ovo što sada rade Radin i Pupovac prelazi granice političkog pragmatizma i, mislim, da čak šteti afirmaciji manjinskih prava u Hrvatskoj. U istupima za medije govore da je učinjen korak nazad u zaštiti manjinskih prava u Hrvatskoj, iako ostaje jednak broj manjinaca u Saboru i biraju se na puno pravedniji način, barem što se srpskih predstavnika tiče. Osim toga, Pupovac i Radin govore o segregaciji što niti jednom nisu spominjali dok su držali ljestve premijeru Ivi Sanaderu i podrškom njegovim odlukama i potezima kupovali beneficije za svoje nacionalne manjine te prijete da će Hrvatskoj praviti probleme na putu u Europsku uniju.

Znam da nam se približavaju izbori i da politička temperatura polako, a strasti  zahuktavaju, ali sumnjam da bi bilo kome bilo pametno staviti se na put Hrvatske prema Europskoj uniji. Iako bi, možda, uspio ušićariti neku sitnicu, dugoročno bi napravio štetu sebi i onima koje zastupa. Osim toga, podizanje političkog problema, odnosno političkih borbi unutar jedne zajednice, na ustavno-pravnu razinu govori da neki ne žele poštenu političku utakmicu, nego nastoje pravila igre prilagoditi sebi. U biti, traži kruha povrh pogače jer je politička zastupljenost i zaštita nacionalnih manjina Ustavna kategorija koja se ne može osporavati. I na koncu, ovo je moja osobna ocjena, SDSS-u i Pupovac se o glavu obija šurovanje s HDZ-om. Narod bi rekao, tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Pokazuje se da je u politici, ipak, dosljednost vrlina, a ne mana. Sam je Milorad Pupovac govorio da birači SDSS-a naginju lijevo, ali je uredno koalirao sa strankom koja, u najboljem slučaju, samo naginje desno, HDZ-om Ive Sanadera i Jadranke Kosor. A na primjeru Vukovara se pokazalo da nije pametno, bez opravdanog razloga, ići kontra vlastitog biračkog tijela. (Nakon dugogodišnjeg koaliranja SDSS-a s HDZ-om u Gradu Vukovaru, srpski su birači masovno glasali za SDP i tako Vukovar već 2 godine ima gradonačelnika iz SDP-a, Željka Sabu. – op.a.)