Vlast se osvaja na izborima, a ne dobija k’o poklon

Republika Hrvatska polako, ali sigurno ide prema parlamentarnim izborima. Iako još uvijek nije poznat datum njihova održavanja, premijerka Jadranka Kosor tvrdi da će biti održani do kraja godine, a posljednji zakonski rok za njihovo raspisivanje je 11. ožujka 2012., napetost i tenzije među glavnim političkim takmacima polako rastu. SDP je nervozan jer bi htio uskočiti u fotelje do sada vladajućih, a HDZ si želi osigurati nešto što bi im otvorilo izglede za pristojan rezultat. Čini se da u redovima HDZ-a samo još predsjednica Kosor vjeruje da mogu odnijeti izbornu pobjedu. U takvoj atmosferi, gotovo da nema dana u kojem se ne potegne neko, u biti, potpuno nevažno političko pitanje, ne ispliva nova afera ili mediji iskoriste priliku da nam, po ne znam koji put, pokažu kako su svi političari, u biti, isti.

Kao i u većini izbornih okršaja, od samostalnosti do danas, glavni politički takmaci su HDZ i SDP. U ovom trenutku, HDZ je vodeća stranke koalicije koja vlada Hrvatskom, moglo bi se reći u kontinuitetu, već drugi mandat. Za razliku od prvog mandata kojim je, u punoj snazi, dominirao Ivo Sanader kao premijer i predsjednik HDZ-a, drugi je mandat obilježen njegovom ostavkom, novom premijerkom Jadrankom Kosor i, na prvi pogled, velikim zamahom u borbi protiv korupcije. Ne, nismo se mi u HR odlučili dragovoljno i samostalno uloviti u koštac s korupcijom, prije svega u političkim i poslovnim krugovima. Na to nas je natjeralo približavanje Europskoj uniji. Ali kako je krenulo, čini se da će biti opako. Ma koliko neki tvrdili kako je borba protiv korupcije samo paravan za unutar HDZ-ovske obračune, čini se da će najveću štetu pretrpjeti baš HDZ jer, eto, Ivo Sanader već neko vrijeme sjedi u pritvoru u Salzburgu. Jedino što, donekle, ide na ruku HDZ-u je što se pokazuje s koliko je stege i apsolutizma Sanader vladao Hrvatskom, kakve je repove ostavio te koliko je javnog novca isisao iz državnih i javnih tvrtki. Raskidanjem s takvim načinom političkog djelovanja i uvođenjem novih lica na političku pozornicu, HDZ ima šansu za pristojan rezultat. No, ne znam koliko je Kosorica spremna za takve poteze i ima li snage slomiti stranačke barone koji HDZom drmaju od osnutka stranke ili svoju moć vuku iz snage rezultata koje postižu u svojim izbornim jedinicama. U svakom slučaju, iako trenutno ankete govore drugačije, vodstvo HDZ-a predvođeno Kosoricom, vjerujem, može računati na minimalno 22% podrške birača. Toliko su, naime, dobili na izborima 2000. godine ne koje ih je vodio duh Franje Tuđmana. Budući da nije bio među živima, ali se nalazio na izbornim plakatima.

No, sad je dosta o plavima. Idemo malo o crvenima. SDP predvođen drugim predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem ponovno juriša na vlast. Mmm… Teško je reći da juriša jer SDP je gotovo neprimjetan u javnosti, iako je do izbora najviše 9 mjeseci. (Od te brojke treba oduzeti najmanje dva mjeseca jer dolazi ljeto, vrijeme odmora, sunca, mora i laganih tema. – op.a.) Ok, ok, SDP-ovci svako toliko kažu kako je potrebno smijeniti sadašnju, nesposobnu vlast i to je, u biti, to. Nema inicijativa, nema prijedloga, nema vizije za izlazak iz krize. To su čak i mediji počeli primjećivati. A odgovor SDP-a, dakako neslužbeni, je bio: Ne želimo izlaziti van s našim prijedlozima da ih HDZ ne bi ukrao i na našim idejama dobio izbore. Netko naivan bi mogao pomisliti kako je to ispravan pristup. No, postavlja se pitanje, hoće li građani .hr, uopće, izaći na izbore i smijeniti sadašnje, ako nemaju niti naznaku što bi oni koji dovodimo na vlast radili kada se nađu u foteljama?! Osim toga, s obzirom na situaciju u kojoj se .hr nalazi, nema tog ad hoc rješenja koje može dati rezultate u slijedećih nekoliko mjeseci i zemlju u stagnaciji pretvoriti u zemlju koja buja, raste i razvija se. Nezadovoljstvo građana/birača ponudom na političkom tržištu, najbolje se pokazuje u anketama, kroz pad potpore postojećim opcijama. (I ne, nije pametan odgovor iz SDP-a da nama najmanje pada rejting od svih stranaka. Pali smo ispod maximuma od 33,5% s prošlih izbora, a ni tada nismo preuzeli odgovornost upravljanja .hr. – op.a.) Raste broj neodlučnih i podršku, ne veliku, ali indikativnu, dobivaju male stranke, novi igrači na pozornici i razni radikalni elementi. Za velike stranke ili koalicije, to bi mogla biti Ling Chi, kineski običaj dokinuti 1905. godine, a poznat kao “smrt 1000 rezova”. S obzirom na .hr izborni sustav, mali ne moraju prijeći prag, ali svaki postotak koji uzmu, a čini mi se da je 2007. izgubljeno oko 20% glasova birača izašlih na izbore, znači manjak velikima, što se može ozbiljno odraziti na raspodjelu mandata u parlamentu i stabilnost vlasti. Posebno ako je riječ o koalicijskoj vlasti. A malo je vjerojatno da slijedeća Vlada RH neće biti koalicijska. S jedne strane zato što će SDP, po svemu sudeći, na izbore u Kukuriku koaliciji (SDP-HNS-IDS-HSU), a HDZ i ako izađe sam na izbore, san o vlasti može dosanjati samo uz pomoć partnera. Do sada su mu najvjerniji partneri bili HSS i manjinski zastupnici, prije svega iz Pupovac i ekipa iz SDSS-a.

Stječe se dojam da je SDP paraliziran i da se samo sjedi i čeka da vlast padne u krilo k’o zrela kruška. Francuski marketinški mag Jacques Séguéla, vrlo uspješan veteran izbornih utrka na nekoliko kontinenata, lijepo je u “Izbornoj vrtoglavici” napisao da se vlast osvaja, a ne dobija. Socijaldemokratska partija Hrvatske bi već odavno trebala nuditi viziju izlaska iz krize, nadu u bolje sutra, prezentirajući osnovne strateške odrednice i ljude koji će ih provoditi, uz konstantnu kritiku postojećeg stanja. Čekati da se ogroman posao uvjeravanja birača da trebaju izaći na izbore, da imaju za koga glasati jer smo bolji od plavih, a opet nismo prodavači magle k’o mali, lijevi ili desni, populisti i da jamčimo da ćemo obećano ispuniti, ako ne u jednom, onda u dva mandata, da, da, čekati da se baš taj veliki i obiman posao odradi u minimalno 3 ili maksimalno 6 tjedana izborne kampanje je, u najboljem slučaju, suludo. No, neki su mi SDP-ovci, odavno, objasnili da se ne kužim u te stvari, politiku, političke kampanje i izbore, pa se, eto, neću petljati.

Krunoslav Vidić, EAPC member, @KVidic